• Tamiski protfis u prihvatnici
  • Stuka sa jezera Joca
  • Tamiski protfis
  • Mrtvi Karas kod sela Grebenac
  • Balticka stuka4
  • mala
  • Noc na jezeru Celije
  • Mala Petica
  • Štuka sa Joce2
  • Jezero Joca - A. Milanovic
  • Tamiš kod Opova, protfiš; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2011.
  • Jezero Joca, štuka; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Tamiš kod Opova, protfiš; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2011.
  • Mrtvi Karaš kod sela Grebenac; aparat Fuji 95 (prosumer), 2008.
  • Baltička štuka, Vestervik (južna Švedska); aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Vojne bašte (Dunav prekoputa Zemuna); aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Noc na Jezeru Ćelije; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, sa stativa, god. 2011.
  • Kubici na putu ka kanalu Petica (kod Kovilova); aparat Fuji 95 (prosumer), 2008.
  • Jezero Joca, štuka; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Jezero Joca, Aleksandar Milanović; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, polar-filter, god. 2011.

ribolov-novine-broj-633

Sadržaj broja 633

RI­BO­LOV BR. 633 U PRO­DA­JI JE OD PETKA 28. MARTA, A U NJE­MU, IZ­ME­ĐU OSTA­LOG, MO­ŽE­TE PRO­ČI­TA­TI:

KU­KU­RUZ I MA­LO STR­PLJE­NJA(Pro­leć­no pe­ca­nje ša­ra­na na »uhva­ti i pu­sti« re­vi­ru)

NJE­GOV TE­REN, NJE­GO­VA PRA­VI­LA (Neo­če­ki­va­no po­na­ša­nje bu­co­va sre­di­nom mar­ta)

OD MI­NU­SA DO KRAT­KIH RU­KA­VA (Iza­zov­no »test« pe­ca­nje be­le ri­be na grad­skom ke­ju u Pan­če­vu)

NEO­ČE­KI­VA­NO OZBILJ­NA IGRAČ­KA (Is­pro­ba­no na vo­di: Fil Fis­hing Lummy, du­ži­ne 1,85, t.b. 0,2-2 g)

KA­ŠI­KA S RE­POM (Jed­no­sta­van na­čin da pa­met­no is­ko­ri­sti­mo raz­bu­ca­nog si­li­kon­ca)

SPOR PO­ČE­TAK I FU­RI­O­ZAN KRAJ (Ve­o­ma za­ni­mlji­vo pro­leć­no fi­de­ri­sa­nje na Sa­vi)

KA­DA VR­BA PRO­PU­PI (No­vi cug so­ma na Be­ge­ju uz­vod­no od Zre­nja­ni­na na sa­mom po­čet­ku pro­le­ća)

NI NIM­FE NE PO­MA­ŽU (Va­ra­li­čar­sko-mu­ši­čar­ska po­tra­ga za mav­skim pa­strm­ka­ma sre­di­nom mar­ta)

DO­BAR START NAJ­U­SPE­ŠNI­JEG (Po­če­la Spin li­ga Sr­bi­je 2025)

NE­VI­DLJI­VI­JE JE LOV­NI­JE (Pro­ve­re­no efi­ka­san na­čin da bu­de­mo uspe­šni­ji u mor­skom ri­bo­lo­vu)

UZ PO­MOĆ GA­LE­BO­VA (Esk­trem­no: Va­ra­li­ča­re­nje tu­ne sa oba­le u Grč­koj)

SU­PER­TE­ŠKA KA­TE­GO­RI­JA (Lep po­če­tak pro­leć­ne se­zo­ne u Cr­noj Go­ri)

OD­LA­ZAK »ČO­VE­KA – SI­STE­MA« (Se­ća­nje: Al­bert Dra­ško­vić /1928-2025)

STAL­NE RU­BRI­KE:

IZ­LA­ZAK I ZA­LA­ZAK SUN­CA, ME­TE­O­RO­LO­ŠKA I SO­LU­NAR­NA PROG­NO­ZA I VO­DO­STA­NJE

SVE ŠTO TRE­BA DA ZNA­TE O ME­TOD-FI­DER RI­BO­LO­VU (V): Pet vr­sta hra­ne

IZ­LOG

MA­LA ŠKO­LA PLOV­KA­RE­NJA (IV): Lop­ta, kru­ška, šta­pić...

LEK­SI­KON ČVO­RO­VA: Pa­lo­mar i na­no­fil čvor

IZ SVE­TA

ULO­VI KO­JI SE PAM­TE

IZ­VE­ŠTA­JI SA RI­BO­LOV­NIH TE­RE­NA: Apa­tin, Som­bor, Si­vac, Ku­la, Bač­ka To­po­la, Bač­ki Pe­tro­vac, No­vi Sad, Ko­vilj­ski rit, Ti­tel, Ki­kin­da, Ko­vin, To­ma­še­vac, Idvor, Far­ka­ždin, Sa­ku­le, Ba­ran­da, Opo­vo, Sef­ke­rin, Glo­gonj, Pan­če­vo, Pan­če­vač­ki rit, Obre­no­vac, Bo­ljev­ci, Be­o­grad, Sme­de­re­vo,  Po­ža­re­vac, Ko­sto­lac, Ve­li­ko Gra­di­šte, Svi­laj­nac, Kra­gu­je­vac, Kru­še­vac, Kra­lje­vo, Do­nje Pod­ri­nje, Va­lje­vo, Ča­čak, Ma­li Zvor­nik, Lju­bo­vi­ja, Ba­ji­na Ba­šta, Pri­je­po­lje, No­vi Pa­zar, Ti­moč­ka i Ne­go­tin­ska kra­ji­na, Niš, Le­sko­vac, Pi­rot, Vla­sin­sko je­ze­ro.

RI­BO­LOV BR. 634 IZ­LA­ZI U PE­TAK 11. APRILA 2025.

Mi­ni­ja­tur­ni si­li­kon­ci, pla­si­ra­ni po­mo­ću ote­ža­nja te­škog do 0,4 g na udi­ca­ma ko­je mo­gu bi­ti čak ne veće od br. 18, lo­ve ri­be u ra­spo­nu od gla­vo­ča, cr­ven­per­ki­ca i bo­dor­ki ve­li­či­ne ka­ži­pr­sta do štu­ka, bu­co­va i smu­đe­va od par ki­lo­gra­ma. Teh­ni­ka o ko­joj smo do pre ne­ku go­di­nu ima­li sa­mo po­sred­ne in­for­ma­ci­je, sve se češće ko­ri­sti i na na­šim vo­da­ma

Kad u ka­snu je­sen du­va ve­tar i pa­da ki­ša, ri­bo­lov mo­že bi­ti i us­pe­šan, ali ni­ka­ko ne i pri­ja­tan i jed­no­sta­van, po­go­to­vo ako se pe­ca la­ga­nim va­ra­li­ca­ma. Ze­mlja­ne oba­le su ras­ka­lja­ne i kli­za­ve, a hlad­na ki­ša i ve­tar či­ne da br­zo pro­mr­znu i li­ce i pr­sti, pa ni­je la­ko ni ba­ra­ta­ti pri­bo­rom, po­go­to­vo ako na­kon ki­da­nja tre­ba pre­ve­za­ti si­stem. Zbog to­ga i ne­ma mno­go en­tu­zi­ja­sta sprem­nih da se u ta­kvim uslo­vi­ma upu­ste u bi­lo ka­kvu ri­bo­lo­vač­ku avan­tu­ru, ali me­ni baš od­go­va­ra to što je vr­lo iz­ve­sno da ne­će bi­ti gu­žve, pa mo­gu da se osa­mim i pe­cam na mi­ru.

VE­TAR JE TOG JU­TRA BAŠ BIO UPO­RAN, ali me ni­je obes­hra­brio i to mi se i te ka­ko is­pla­ti­lo. U jed­noj za­ve­tri­ni na­le­teo sam na ja­to ban­da­ra i po­čeo da ih pe­cam kao na te­ku­ćoj tra­ci, na mak­si­mal­ni iz­ba­čaj dži­ga s olov­nom gla­vom od 2 g i ma­lim si­li­kon­cem. Uzi­ma­li su ma­mac u pro­pa­da­nju, na od­se­ku s na­glim pre­la­zom u du­bi­nu, a u sva­kom za­ba­ča­ju u kom ve­tar ne bi »ko­čio« va­ra­li­cu imao sam uda­rac.

On­da sam u jed­nom tre­nut­ku ose­tio da ve­tar sla­bi, što je u ovom pe­ri­o­du ka­da je vre­me oblač­no sko­ro si­gu­ran znak da će po­če­ti da pa­da ki­ša. Ta­ko je i bi­lo, a ja sam po­mi­slio ka­ko mi to ide na ru­ku, jer po ta­kvom vre­me­nu ni­ko ne­će do­ći i ta­ko sa­zna­ti da ri­ba ra­di, pa ću i na­red­nog da­na mo­ći le­po da pe­cam u pot­pu­nom mi­ru. Ali ma­lo po­tom čuo sam zvuk auto­mo­bi­la, ko­ji je stao ne­gde u bli­zi­ni, a ko­ji mi­nut ka­sni­je vi­deo sam ve­li­ku si­lu­e­tu ka­ko ide uz oba­lu ka me­ni.

»Ot­kud ova bu­da­la is­pa­de, jel’ mo­gu­će da ni­sam je­di­ni kom se pe­ca po ova­kvom vre­me­nu? Sa­mo mi je to tre­ba­lo!«, po­mi­slio sam.

Pri­me­tio sam da čo­vek dr­ži kra­tak šta­pić, ko­ji mi se uči­nio ne­stvar­no ta­nak, ali ni­sam bio sa­svim si­gu­ran da li je za­i­sta ne­ka »čač­ka­li­ca« ili ta­ko de­lu­je u ru­ka­ma krup­nog čo­ve­ka. Ka­da sam se uve­rio da je ipak ono pr­vo po­sre­di, dok se ko­le­ga na dva­de­se­tak me­ta­ra od me­ne spre­mao da za­ba­ci, po­če­lo je da me kop­ka sa­mo jed­no: šta li on oče­ku­je da će s tim ov­de pe­ca­ti?

U ŽE­LJI DA SA­ZNAM ŠTA JE KO­LE­GA na­u­mio, po­vre­me­no sam ba­cao po­gled u nje­go­vom prav­cu i vi­deo da na­kon za­ba­ča­ja dr­muc­ka iz zglo­ba ša­ke le­vo-de­sno svoj šta­pić. Po­mi­slio sam: »Ba­to, te­ško da će ta tvo­ja ra­bo­ta da upa­li ov­de«, ne slu­te­ći da ću vr­lo br­zo shva­ti­ti ko­li­ko sam oma­nuo u pro­ce­ni. 

Ja sam i da­lje ri­bu od­lič­no hva­tao, dok se ko­le­ga na­iz­gled mu­čio s ve­trom (iako je sa­da bio znat­no sla­bi­ji ne­go pre ki­še) i sa svo­jim sla­ba­šnim šta­pi­ćem. Ne znam šta mi je to tre­ba­lo, jer ina­če to ne ra­dim, ali u jed­nom tre­nut­ku sam mu pri­šao da pro­bam da shva­tim šta to po­ku­ša­va. Po­zdra­vi­li smo se i shva­tam da je on Rus, ko­ji od­lič­no go­vo­ri naš je­zik. Zo­ve se Oleg i da već par go­di­na ži­vi u Sr­bi­ji.

Pi­tam za šta je taj nje­gov šta­pić, on ka­že – za mor­mi­šing! Taj tre­nu­tak će se ka­sni­je po­ka­za­ti kao vr­lo bi­tan za me­ne, ali ta­da mi je sa­mo iz­ma­mio sme­šak, jer sam se valj­da pr­vi put ot­ka­ko sam od­ra­stao su­sreo s ne­čim što ima ve­ze s pe­ca­njem a da uop­šte ni­sam imao poj­ma o če­mu je reč. 

Po­zvao sam ga da sta­ne po­red me­ne i ob­ja­snio mu gde je ri­ba, a on je na to uzeo ja­či štap i po­če­li smo da lo­vi­mo za­jed­no. Uhva­tio je Oleg br­zo po­do­sta ri­ba i bio to­li­ko odu­še­vljen što sam mu po­ka­zao gde i ka­ko da pro­ba da mi je u znak za­hval­no­sti po­klo­nio ne­ko­li­ko ma­lih va­ra­li­ca i ote­ža­nja za mor­mi­šing. Osta­vio sam ga na­kon to­ga da pe­ca i kre­nuo ku­ći, raz­mi­šlja­ju­ći o to­me ka­ko je vr­lo ve­ro­vat­no da će­mo se već su­tra po­no­vo sre­sti.

I ZA­I­STA JE TA­KO I BI­LO – KO­LI­KO na­red­nog ju­tra Oleg je bio na is­toj po­zi­ci­ji i vid­no se ob­ra­do­vao što me vi­di. Ovog pu­ta je sve vre­me pe­cao mor­mi­šin­gom i to za­i­sta ne­ve­ro­vat­no uspe­šno. To­li­ko je imao uda­ra­ca i ulo­va ri­ba ra­znih vr­sta da sam u jed­nom tre­nut­ku od­lo­žio štap i sa­mo gle­dao šta ra­di. Si­stem na ko­ji je pe­cao bio je kraj­nje jed­no­sta­van – na kra­ju stru­ne bi­la je udi­či­ca ve­li­či­ne 18 (!?), na ko­joj se na­la­zi­la oko 2 cm du­ga si­li­kon­ska lar­va, a iz­nad udi­ce bi­la je steg­nu­ta olov­na sač­mi­ca od 0,3 g, i to je sve.

Ne­stvar­no la­ga­nim i me­ka­nim šta­pi­ćem upa­re­nim sa mi­ni­ja­tur­nom ma­ši­ni­com, na či­joj je špul­ni bi­la na­mo­ta­na ple­te­ni­ca de­blji­ne pa­u­či­ne, Oleg je ma­li te­ret za­ba­ci­vao ne­kih pet­na­e­stak me­ta­ra i po­tom pu­štao ve­štač­ki ma­mac da to­ne, pri­tom ga sit­no cim­ka­ju­ći vr­hom šta­pa, ona­ko iz zglo­ba. Vr­lo br­zo je uda­rao kon­tru, a štap se po­vi­jao pod ulo­vom. Na­iz­me­nič­no je va­dio ban­da­re, štu­ke, cr­ven­per­ke, bo­dor­ke, ke­se­ge, bu­co­ve, i prem­da se sve to de­ša­va­lo bu­kval­no na me­tar od me­ne, pro­sto ni­sam ve­ro­vao u to što sam gle­dao svo­jim oči­ma... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 628-)

 

Pot­pis za ma­lu sli­ku:

I ba­bu­ška se ra­do za­le­će na ma­le va­ra­li­ce s la­ga­nim ote­ža­njem

 


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...