U prvoj polovini proleća štuka se intenzivno hrani, uglavnom u plićacima, blizu mesta na kojima se mrestila, a na kojima se sada radi produženja vrste i lakog dolaženja do hrane grupiše i bela riba, instinktivno tražeći najtopliju vodu. Nekoliko vrsta varalica može nam, u povoljnim vremenskim uslovima, doneti ribolov za pamćenje i kapitalnu grabljivicu
Kasna jesen i početak zime, sa prvim mrazevima, jesu najizgledniji period za varaličarenje štuke na ovom podneblju, ali proljeće, poslije lovostaja na ovu izuzetno borbenu i proždrljivu grabljivicu, donosi poseban izazov, jer je ribolov sada nešto zahtjevniji i neizvjesniji. S novim godišnjim dobom za nju je stiglo obilje hrane, od kedera, preko vodozemaca (žaba) i raznih gmizavaca, do malih sisara (poput miševa), pa do obroka sada znatno lakše dolazi nego koji mjesec ranije. Osim toga, vegetacija u vodi i priobalju raste, pružajući joj dodatni zaklon, a postajući prepreka za naše varalice. Ipak, iako su mršave i iscrpljene od mrijesta i na raspolaganju imaju obilje hrane i skrovišta, u ovom prelaznom periodu, do početka većih vrućina, štuke se mogu lijepo loviti na varalicu, ukoliko se na pravi način prilagodimo uslovima i što češće izlazimo na vodu.
LOKACIJE. U blizini sela Bođani, Plavne, Bačkog Novog Sela i Bača, na zapadu južnog dijela Bačke, ima mnogo malih bara, više kanala i nekoliko atraktivnih mrtvaja, od kojih svakako treba izdvojiti Beravu i Živu, pa nije lako ni obići sve terene. Pecanje štuke na njima, osim pomenutih prirodnih faktora, otežava čovjek, jer je zbog masovnog nepoštovanja minimalne mjere, lovostaja i količine ulova, ali i zbog nelegalnog izlova mrežama, košarama i drugim sredstvima masovnog istrebljenja riba, populacija svedena praktično na minimum, bez obzira na to što ima dosta hrane i odlične uslove za mrijest.
Zato je od ključnog značaja za uspjeh u ribolovu pronaći vodu koja je sa obale teško pristupačna, tj. okružena trskom i puna granja i panjeva, jer tu štuka ima zaklon koji joj omogućava da opstane, čineći izlov svim sredstvima veoma teškim. Čin produženja vrste ova grabljivica doskora je obavljala u plićaku, a nakon toga se u njemu neko vrijeme zadržavaju prije svega mužjaci, ali ni ženke, koje malo »boluju«, nisu daleko. Nije to bez razloga – priroda je to uredila, jer se u plićaku voda brže grije i tu se najprije razvijaju i biljna hrana i razni sićušni životinjski organizmi kojima se hrani i mlađ štuke ali i druga sitna riba, a mirne vrste (babuška, deverika i većina drugih vrsta bijele ribe) tu baš sada dolaze na mrijest... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 426-)