U na­sto­ja­nju da iz­beg­nu cver­gla­na ko­li­ko god mo­gu, fi­de­ra­ši ko­ji pe­ca­ju ba­bu­šku po­sled­njih go­di­na na mno­gim vo­da­ma u to­pli­jem de­lu se­zo­ne uglav­nom ne ko­ri­ste me­sne mam­ce već for­si­ra­ju raz­ne ma­le pop-apo­ve, pre­te­žno s voć­nim aro­ma­ma. Ne­ka­da, me­đu­tim, uspeh do­ne­se pot­pu­no dru­ga­či­ji pri­stup

Ne­dav­no me je je­dan od mla­đih ko­le­ga fi­de­ra­ša, ko­ji re­dov­no či­ta mo­je tek­sto­ve, a ba­bu­šku je uglav­nom pe­cao na cr­vi­će, gli­ste i ku­ku­ruz, za­mo­lio da ga po­sa­ve­tu­jem u ve­zi s upo­tre­bom ma­lih pli­va­ju­ćih boj­li­ja i dru­gih nji­ma slič­nih ma­ma­ca, tj. »pop-apo­va«, ka­ko ih mno­gi ri­bo­lov­ci za­jed­nič­kim ime­nom zo­vu. Ne mi­slim da mo­gu sve što je va­žno jed­nim pri­lo­gom ot­kri­ti i ob­ja­sni­ti, ali mi je ne­dav­ni iz­la­zak na je­ze­ro kod se­la Jar­kov­ci (ne­da­le­ko od In­đi­je), gde sam se ma­lo po­za­ba­vio baš ta­kvim pri­stu­pom, do­bro do­šlo kao po­vod da svo­ja is­ku­stva sa­žmem u ne­ke smer­ni­ce za mla­dog ko­le­gu (te even­tu­al­no još ne­kog ko­ga to in­te­re­su­je) i na­met­nem ne­ke te­me za raz­mi­šlja­nje. Na­rav­no, od­mah da na­gla­sim – od­go­vo­ri na pi­ta­nja ko­ja se ov­de otva­ra­ju, kao i na sko­ro sva osta­la u ve­zi s ri­bo­lo­vom, ni­su ni bez­u­slov­ni ni bez mno­go­broj­nih »ali i ako«.

NO PRE NE­GO ŠTO NA­PI­ŠEM KO­JU o pe­ca­nju na »pop-apo­ve«, da­ću ne­ko­li­ko na­po­me­na o je­ze­ru Jar­kov­ci, jed­noj od ne­ko­li­ko ve­štač­kih aku­mu­la­ci­ja na Fru­škoj go­ri,  pri­lič­no po­pu­lar­nih me­đu ri­bo­lov­ci­ma iz Sre­ma i oko­li­ne. Ova vo­da je na­sta­la sre­di­nom se­dam­de­se­tih go­di­na XX ve­ka, pre­gra­đi­va­njem Lju­kov­skog po­to­ka (zbog če­ga je mno­gi na­zi­va­ju Lju­kov­skim je­ze­rom). Slu­ži pr­ven­stve­no za na­vod­nja­va­nje okol­nog po­ljo­pri­vred­nog ze­mlji­šta, ali se na njoj de­ce­ni­ja­ma ve­o­ma le­po pe­ca­lo, sve do ma­sov­nog po­mo­ra ba­bu­ške, do kog je do­šlo, ka­ko mi se či­ni, pre de­se­tak go­di­na. Na ra­dost ri­bo­lo­va­ca, u po­sled­njih ne­ko­li­ko go­di­na, iz­me­đu osta­log za­hva­lju­ju­ći do­brom ra­du ri­bo­ču­var­ske slu­žbe, sta­nje se po­pra­vlja. Isti­na, onaj ko oče­ku­je da će se tu na­lo­vi­ti »ba­be« ona­ko ka­ko je to mo­gu­će, re­ci­mo, u Du­bov­cu, Pa­lju­vi­ma ili na Mar­ko­vač­kom je­ze­ru ka­da na tim te­re­ni­ma ri­ba do­bro ra­di, ve­ro­vat­no će sa Jar­ko­va­ca oti­ći raz­o­ča­ran, ali je to de­fi­ni­tiv­no ve­o­ma in­te­re­sant­na vo­da i mo­že nam pru­ži­ti za­ni­mlji­vo pe­ca­nje.

PRE OVOG IZ­LA­SKA, NA SA­MOM KRA­JU MAR­TA, po­gle­dao sam ob­ja­ve sa pe­ca­nja na Jar­kov­ci­ma na dru­štve­nim mre­ža­ma, ali se i usme­no in­for­mi­sao kod ko­le­ga upo­zna­tih s tre­nut­nom si­tu­a­ci­jom na toj aku­mu­la­ci­ji, a či­je mi­šlje­nje uva­ža­vam. Pa­žnju mi je pri­vu­klo to što je bi­lo evi­dent­no da se cver­glan (bez ob­zi­ra na još uvek hlad­no vre­me) već ak­ti­vi­rao i po­čeo da znat­no ote­ža­va tj. prak­tič­no one­mo­gu­ća­va pe­ca­nje na pri­rod­ne mam­ce (pre sve­ga na cr­ve­nu gli­stu i cr­vi­će), do ko­jih ci­pri­ni­di od ove na­sr­tlji­ve aloh­to­ne vr­ste već go­to­vo da ne mo­gu da do­đu.

TI­ME DO­LA­ZI­MO DO SA­VE­TA ko­ji je mla­di ko­le­ga od me­ne tra­žio. Iako je sva­ka vo­da pri­ča za se­be, pa su mo­gu­ća od­stu­pa­nja od svih pra­vi­la, do­kle god je mo­gu­će za ba­bu­šku i be­lu ri­bu ko­ri­sti­ti pri­rod­ne mam­ce, od ko­jih su u ra­no pro­le­će udar­ni gli­sta i cr­vi­ći, a ne­što ka­sni­je i še­će­rac, tre­ba na njih i pe­ca­ti, te ja to i ra­dim. Me­đu­tim, čim sa oto­plja­va­njem vo­de u prid­ne­nim slo­je­vi­ma poč­ne da ca­ru­je pa­tu­lja­sto ame­rič­ko som­če (ko­je ri­bo­lov­ci zo­vu cver­glan, ter­pan, ma­njov, re­gan, klin­ton...), tre­ba pre­ći na ve­štač­ke mam­ce, i to pre sve­ga na one ko­ji ne le­že na sa­mom dnu (sa kog bo­dlji­ka­va na­past naj­ra­di­je je­de) već leb­de ma­lo iz­nad nje­ga.

NA NE­KIM VO­DA­MA ĆE ČAK I »GO­LE« ku­gli­ce sti­ro­po­ra bi­ti vr­lo lov­ne, ali su se me­ni na star­tu pro­leć­ne se­zo­ne ipak kao naj­e­fi­ka­sni­je za ba­bu­šku po­ka­za­le raz­ne vr­ste vaf­ter­sa (okru­glih tvr­dih ma­ma­ca ko­ji leb­de u prid­ne­nom slo­ju). Njih pre­zen­tu­jem naj­če­šće na me­tal­nom »tr­nu« du­ži­ne 6-7 mm, ve­za­nom za do­nji kraj pred­ve­za, a omi­lje­na udi­ca za ta­kvo pe­ca­nje ba­bu­ške mi je Ow­ner Ise­a­ma 50188, ve­li­či­ne 16, ap­so­lut­no pri­me­re­na vaf­ter­si­ma ko­je nu­dim ba­bu­ški, a ko­ji su naj­če­šće preč­ni­ka od 6 do 8 mm (za ve­će mam­ce tog ti­pa uzi­mam i ve­ću udi­cu). Pred­vez dug 10-12 cm u ovom slu­ča­ju pra­vim od upre­de­ne stru­ne, a ko­ri­stim ga na dva na­či­na – ili ga mon­ti­ram is­pod AS Flat Met­hod hra­ni­li­ce od­go­va­ra­ju­će te­ži­ne, pu­nje­ne pri­ma­mom me­tod-fi­der ti­pa, na­pra­vlje­nom bi­lo od... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 634-)