Deveriku možemo uspješno hvatati raznim tehnikama, ali zbog njenih životnih navika i načina na koji uzima hranu ribolov fider štapovima i hranilicama kao da je izmišljen baš za nju. Deverika, pogotovo krupna, mamac uglavnom uzima sa dna, a pri tom je izuzetno važno da je on nepokretan.
Pored toga, ovoj je ribi često bitno mamac ponuditi najfinijim sistemima, sa malim, laganim udicama i tankim najlonima i to što tiše i diskretnije, ponekad na mjestima poprilično udaljenim od obale. A sve to zajedno je najlakše postići upravo fider tehnikom.
Deverika (lat. Abramis brama) je plašljiva i oprezna riba, kojoj prije svega trebaju mir i tišina, pa se stoga i zadržava u dubljim dijelovima jezera i šljunčara, daleko od svake buke i događanja, dok je na rijekama uvijek u mirnijim dijelovima, uz glavni tok, tamo gdje voda lagano struji, npr. iza većih prirodnih prepreka, poput otočića, stijena, panjeva... Pronaći ćemo ju često i na samim rubovima manjih ili većih uvala, blizu riječne struje, ali uvijek malo izvan nje. Sve to opet ovisi o godišnjem dobu i vremenskim prilikama, jer deverike možemo loviti tijekom cijele godine, ali ne na istim mjestima, na isti način i sa istim uspjehom.
POPUT SKORO SVIH RIBA iz porodice šaranki, u hladnijem periodu je ova vrsta neaktivnija, manje se kreće, pa se slabije i hrani, dok joj se apetit povećava sa zagrijavanjem vode. Ali, sa doziranjem hrane i svega onog što joj dodajemo (živi ili mrtvi crvi, narezane gliste i slično) uvijek treba biti oprezan, pogotovo u rano proljeće. U tom periodu previše hrane može deverike samo odbiti od hranilišta, a nikako ih zadržati na njemu. Kasnije, kada se voda već malo ugrije, treba »podebljati« sa hranom, a naročito sa »mesom« (narezane gliste su fantastične), ali ni tada ne treba pretjerivati, već uvijek imati u vidu na kakvoj vodi lovimo, tj. koliko bi tu deverika i kolikih moglo biti. A »diskrecija« je potrebna baš uvijek, jer deverike, posebice krupnije i opreznije, ne podnose često i glasno bućkanje.
KAKAV JE FIDER NAJBOLJE koristiti u ribolovu deverike? Najjednostavnije bi bilo reći – najfiniji kojim se može loviti na konkretnoj vodi, to jest težine bacanja i dužine kojom ćemo najlakšu moći bez poteškoća zabaciti potrebnu hranilicu na dovoljnu udaljenost. Mogu to biti i pikeri dužine 3,00 m i težine bacanja od svega 20 ili 30 g – za kraće distance na stajaćim vodama; zatim »light« ili »medium« fideri, dužine 3,60 m, za srednje daljine; te oni još duži i većih težina bacanja (do100 ili 120 g, pa i više) za iznimne daljine i za rijeke... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 324-)