Većina fideraša koristi neki od tonućih najlona, jer takva struna ima optimalne karakteristike za ribolov u većini situacija. Ipak, postoji i jedna u kojoj je tanka upredena struna mnogo bolje rešenje, ukoliko tom delu pribora prilagodimo ostale elemente i svoj pristup
Premda se mogućnost ribolova na velikim daljinama i na praktički svakoj dubini često spominju kao velike prednosti fider tehnike, kvalitetno loviti u uvjetima koji spajaju veliku daljinu i dubinu nije nimalo jednostavno i mogli bismo se naći pred brojnim problemima ukoliko ne odaberemo adekvatan pribor i u potpunosti se ne pripremimo za takav ribolov. O čemu je zapravo riječ? Već samo zabacivanje pune hranilice na daljinu od primjerice 60 metara ili više predstavlja za štap znatno opterećenje. Jasno je da on mora biti dovoljno snažan za takve izbačaje, da bi ih mogao »odraditi« bez pretjeranog naprezanja, tj. kako ni u jednom trenutku ne bi postojala mogućnost njegovog oštećivanja ili loma. Moramo li prilikom svakog zabacivanja razmišljati hoće li ga štap izdržati, možemo zaboraviti na ribolov! Namjerno zasad izbjegavam spominjati bilo kakve konkretne vrijednosti težine bacanja fidera, njihove duljine, kao i ukupne težine tereta (hranilice pune hrane), koje su potrebne da bismo sigurno i relativno lako zabacili na spomenutu daljinu, jer to opet ovisi o više faktora. U svakom slučaju, fideri kraći od 3,6 m neće nam biti od koristi u lovu na velikim daljinama, baš kao ni oni težine bacanja manje od 60 g. A svima je, pretpostavljam, jasno da ćemo od dva štapa jednake težine bacanja i iste akcije, a različite duljine, uvijek sa duljim lakše i dalje zabaciti isti teret. Osim toga, svaki fider, neovisno o deklariranoj težini bacanja, ima neku optimalnu težinu tereta sa kojom može postići najveće daljine, pa je itekako poželjno poznavati mogućnosti štapa kojim lovimo. Nadalje, tvrđim, bržim štapovima progresivne akcije uvijek ćemo lakše zabaciti na veću udaljenost nego li mekšim štapovima parabolične akcije, koji su sporiji i lošije prenose energiju prilikom zabacivanja. A mekši štapovi su, pored toga, i neprecizniji, što posebice dolazi do izražaja kada se lovi na velikim distancama. Tako dolazimo do preciznosti, koja je jedan od važnijih faktora uspješnosti ribolova fider tehnikom. Zabacivati stalno u istu točku na velikoj udaljenosti nije nimalo jednostavno ni najsigurnijoj fideraškoj ruci, a svako odstupanje lijevo ili desno od zamišljenog hranilišta (podrazumijeva se da smo daljinu odredili klipanjem najlona na roli) uvelike smanjuje vjerojatnost ulova... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 397-)