Većina varaličara klena na rekama najradije lovi na male kruškaste voblere ili na leptire. Sve ostale vrste veštačkih mamaca su u drugom planu, pa i male kašike, koje su na mnogim terenima prosto neodoljive za »glavonju« tokom cele sezone, pa i u periodu najvećih vrućina i izrazito niske i bistre vode
Sava, Drina, Bosna, Una, Sana, Pliva, Neretva, Ukrina, Usora, Trebišnjica... skoro sve značajnije rijeke koje u Bosni nastaju ili kroz nju protiču imaju ženska imena. Jedna od rijetkih drugačijih je Vrbas, kako jedan čovjek napisa: »momčina među rijekama«. Osim ribolovaca, svježa i bistra voda Vrbasa u najtoplijem dijelu godine privlači i brojne kupače, pogotovo u donjem toku, na koji sam i ja ovog ljeta često išao radi osvježenja a nekada i samo radi pecanja, ali uvijek noseći varaličarski štap, osnovni pribor (tj. kutiju sa nekoliko varalica i ribolovačka kliješta – da bih ulovljene ribe oslobodio udice) te foto-aparat.
U donjem toku Vrbasa, u čijoj blizini živim, ova rijeka dosta meandrira, formirajući prudove (sprudove) i šljunčane plaže, a iako teče kroz ravnicu, voda mu je i ljeti bistra i ne previše topla, što veoma odgovara ribi koju sam odlučio ovog ljeta loviti – klenu. I zbog te odluke se nisam nimalo pokajao, iako sam već u prvim izlascima uvidio da lov klena na Vrbasu nije onakav kakav sam očekivao i na kakav sam navikao.
NAJBOLJE SAM NA Vrbasu prolazio u plitkim rukavcima sa sporijim tokom, otokama i zalivima koji se formiraju širenjem prudova, dok su u »živom toku« klenovi uglavnom bili grupisani oko prepreka koje usporavaju tok i u dubljem priobalju, na mjestima gdje se vrbe nadvijaju nisko nad vodom. Kao i na sasvim malim tekućicama, poput Poveliča (o kom sam pisao u nekoliko navrata, pa i u prošlom broju), i na Vrbasu se klen lovi »nomadski«, tj. pretraživanjem terena, pješačenjem od jednog mjesta do drugog i zabacivanjem u najizglednije tačke na svakoj lokaciji, a kako je voda bistra, moramo se i ovdje truditi da budemo što manje upadljivi.
Prilikom tih mojih ribolovnih šetnji tu i tamo je bilo potrebno preći rijeku, što je iziskivalo veliki oprez jer je i pri najnižem vodostaju dubina na najplićim djelovima bila oko 80 cm, a voda je brza i nije nimalo lako stajati u njoj. Posebno je rizik veliki kada nailazi porast izazvan otvaranjem brane HE Bočac, a tada se voda osjetno hladi i riba u glavnom toku postaje manje aktivna, pa je treba tražiti u rukavcima odvojenim od rijeke, gdje su temperaturne oscilacije manje (u glavnom toku je riba radila u svako doba dana ako je nivo bio stabilan ili u umjerenom opadanju).
NAJČEŠĆE SAM LOVIO u okolini zaseoka Trnjačani, gdje se automobilom može prići do plaže, od koje sam išao uzvodno, prema ušću Poveliča, preko Gavranovića pruda pa sve do Pjeskulja. Ti tereni nisu naročito bogati ribom zbog velikog jata kormorana koje operiše na tom potesu, ali za utjehu su bar još uvijek očuvani i divlji budući da su relativno nepristupačni za ljude. Nekoliko puta sam dolazio i do sela Razboj Ljevčanski, uzvodno od Šarića pruda, gdje sam lovio krupnije ribe, ali mi ti tereni nisu legli jer ih je umnogome izmijenilo vađenje šljunka, usljed kog su nestale dugačke šljunčane plaže. U jednom izlasku sam posjetio i prud u selu Lilić i Stegića adu, no razočaran devastacijom tog terena tu nisam ni zabacio.
VRBASKIM KLENOVIMA NUDIO sam samo jednu vrstu varalica – kašike. Isprva sam koristio dvije jeftine kašike, duge 4 cm, zlatne i srebrne boje, kupljene na pijaci prije nekoliko godina, a kasnije sam prešao na Savage Gear Nails Micro Spoon Kit, u kome je 10 kašika, u pet dekora i u dvije veličine –28 mm (3,5 g) i 24 mm (2,5 g). Manji model mi je dobro došao za plitka mjesta i kratke zabačaje... (-Ceo tekst možete pročitati u listu Ribolov br. 540-)