Nepredvidljivost Save kao fideraškog terena još jednom je potvrđena. U jutarnjim satima je riba radila veoma loše i činilo se da neće biti moguće podstaći je da se intenzivno hrani, a onda se situacija, s porastom temperature vazduha i vode, potpuno promenila
Konačno su sredinom marta nastupili lepši dani, a to buđenje proleća je i kod mnogih od nas probudilo želju za ribolovom posle poduže zime. Istina, ja sam tu prinudnu pauzu prekratio sa dva uspešna izlaska na vodu – na kanal DTD kod Bača (o čemu sam pisao pre nekoliko brojeva) i prošle nedelje na jezero Josyda, gde sam pecao metod pristupom. Za treći ovogodišnji izlazak izbor je pao na Savu kod Obrenovca, tačnije na poznato izletište Zabran, tj. na ponton restorana Savski kutak (čiji je vlasnik prijatelj drugara s kojim sam tamo otišao).
Imali smo sreće s vremenom, budući da je jutro bilo prelepo, bez vetra i s temperaturom od 10 stepeni, pa nam je uživanje u startu bilo zagarantovano, kako god da riba bude radila. A do kraja, uprkos nešto »sporijem« početku, radila je čak vrlo dobro.
Na poziciju smo stigli oko 6,30 č i lagano počeli sa iznošenjem stvari iz kola i postavljanjem opreme.
VEČE PRE RIBOLOVA SAM PRIPREMIO prihranu, ne samo zato da ne bih na pecanju gubio vreme na to, već i zato da bi ona ravnomerno upila vodu, tj. da bi i sitnije i krupnije čestice nabubrile u dovoljnoj meri da smesa bude odgovarajuće konzistencije i privlačna za ribu.
Napravio sam je od mešavine tri hrane Champion Feed. Za osnovu sam uzeo 2 kg primame Wonder Heavy, koja je prilično teška, što se i iz njenog imena može zaključiti, a uz to je srednje krupne granulacije, s mnogo mrvljenih peleta i krupno mlevenih žitarica. Kako su mi ciljane ribe pre svega bile plotica i šljivar, drugi sastojak bio je kilogram smese Gros Gardon – primame s izraženom začinskom aromom, prevashodno namenjene lovu plotice i bodorke, a treći 1 kg Voorn Gardon, takođe srednje granulacije, ali s dosta plivajućih čestica, koje se nakon kratkog boravka na dnu blago podižu i nošene vodenom strujom na primamu skreću pažnju i ribi koja je dosta nizvodno od hranilišta, mameći je da krene za tim mirisnim i ukusnim tragom i dođe tu gde je čekaju naše namamčene udice. Na samom kraju, na sve to sam dodao trobojne hlebne mrvice – da bih smesu učinio još vizuelno privlačnijom, te pelete od 2 mm – kao konkretniji zalogaj za ribu koja dođe na hranilište.
NAKON NAMEŠTANJA »PLATFORME« i ostalog pribora, posvetio sam se traženju daljine na koju ću plasirati sisteme. Kako je ivica strane splava sa koje smo lovili bila udaljena 12-13 m od obale, rešio sam da zabacujem na daljinu od 23 m, tj. ukupno oko 35 m od obale, u zonu dubine 5 m, gde je kavezna hranilica s otežanjem od 120 g držala sistem na željenom mestu na dnu.
Ovog puta sam pecao na komplet sastavljen od 4 m dugog štapa Preston Ascension, težine bacanja 120 g, s izmenljivim vrhom snage 140 g (5 oz) i mašinice Preston Extremity 620, na čijoj je špulni kao osnovna struna bila pletenica debljine 0,12 mm.
Koristio sam klasični klizni sistem, ali s fider gumom između osnovne strune i predveza. Napravio sam ga tako što sam na »konac« prvo navukao kopču na koju ću montirati hranilicu, pa ispod nje gumeni stoper, a onda na kraj konca 12-13 cm dugo parče fider gume, za čiji sam prednji kraj vezao 90 cm dugo parče najlonskog predveza debljine 0,15 mm sa udicom Guru Feeder Special, veličine 18. Guma u ovom slučaju služi da amortizuje trzaje ribe tokom borbe, jer bi bez toga istegljivost samog predveza bila nedovoljna da kompenzuje ukupnu krutost sistema čiji najveći deo čini praktično netegljiva upredena struna, pa bi udica često prosecala usta ribe i imali bismo slabu realizaciju, tj. veliki broj jedinki izgubljenih tokom borbe.
OD MAMACA SAM SPREMIO BELE I OBOJENE... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 633-)