Posljednjih godina sve više varaličara, prije svega sa naših velikih rijeka, za lov smuđa i drugih grabljivica koristi tzv. neaktivne (od engleskog »nou ekšn«/»no action«) varalice. One, dakako, pri povlačenju nešto rade, ali su ime dobile po tome što neuporedivo slabije vibriraju od klasičnih šedova (koji se završavaju »pečurkom«) ili tvistera, tj. vještačkih mamaca tejl tipa, sa zadnjim krajem nalik znaku pitanja. Prve takve šedove (Lunker City Fin-S Fish od oko 7 cm, sa repom oblika zmijskog jezika) dobio sam još prije neku godinu od jednog kolege na dar, a kako volim da eksperimentišem sa novim varalicama, montirao sam ih na džig glavu i bacao u savskom pristaništu sa visoke obale. Iako sam u jednom periodu na njih dobro lovio i smuđa i štuku, nekako sam ih malo-pomalo zaboravio, i bez obzira na to što su neki moji drugovi na takve varalice uspješno »vertikalisali« iz čamca nošenog snagom toka, nisam obraćao previše pažnje na njih sve dok nisam od glavnog urednika dobio zadatak da napravim ovaj prilog.
PRIJATNO SAM SE IZNENADIO kada sam kopajući po kutijama koje skoro nikada ne nosim na vodu našao više neaktivnih varalica renomiranih firmi (Berkley Mann's itd.), i to različitih dekora, veličina i oblika, sa repom u obliku dabrovog, zatim sa lopaticom, »viljuškom«, špicem itd. Pridodao sam im po nekoliko najpoznatijih domaćih vještačkih mamaca ovog tipa – Orka Oskara i Smuki Lastu i krenuo u akciju.
Nakon što smo Predrag Beronja Bata i ja pripremili čamac za pecanje, moj kolega se latio mrežice ne bi li uhvatio kakvog kedera za muvanje, a ja sam posmatrajući unaokolo primjetio da neka grabljivica juri mlađ u priobalju. Bez ikakvog rezultata sam desetak puta zabacio različite varalice, a kada se na površini izbacio protfiš, shvatio sam da su mamci koje sam do tada nudio preveliki. Kako kao za inat nisam pri ruci imao baš nijednu mušicu niti malu varalicu, otkinuo sam repić sa gorepomenutog Lunker City Fin-S Fisha, spremljenog za vertikalno džigovanje, navukao ga na malu udicu sa olovnom glavom od četiri grama, bacio ka obali i počeo da ga privlačim uz malo življe cimkanje. Ubrzo sam uhvatio protfiša, znatno manjeg od onog kog sam neki minut ranije vidio na površini, ali je i to bilo dovoljno da dobijem dodatni elan za eksperimentisanje sa neaktivnim gumama... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 330-)