U martu su od naših većih grabljivica ravničarskih voda u lovostaju smuđ i štuka, ali se mogu uspešno loviti bucov i som. Mnogi iskusni varaličari baš sada se fokusiraju na lov potonjeg, jer su na samom početku sezone dobre šanse da se na štapu nađe lep »brka« pa i kapitalac
Do pre dvadesetak godina, pasionirani somaroši s našeg područja već su u drugoj polovini jeseni zatvarali sezonu, a novu bi otvarali tek kad proleće poodmakne. Govorilo se u to doba da som počinje aktivno da se hrani kada novo lišće vrbe bude veličine mišijih ušiju. Obično se to dešavalo negde tokom prve dekade aprila i pošto su postojale realne šanse da se uhvati i neki kapitalac, tih dana je obavezno trebalo biti na vodi.
MEĐUTIM, GLOBALNO OTOPLJAVANJE SE ODRAZILO i na klimu na našem podneblju, pa smo imali još jednu natprosečno toplu zimu, a već početkom marta pojedinim danima temperature i od preko 20 stepeni. Istina, temperatura vode naših najvećih reka (Dunava, Tise i Save) bila je doskora tek za koji stepen iznad normalnih vrednosti za zimski period, ali je po svoj prilici i to bilo dovoljno da som ne bude potpuno neaktivan. Na Tisi su ga tokom perioda intenzivnog lova kamenjara mnogi varaličari dobijali na male veštačke mamce, dok je na Savi u Beogradu, kako smo čuli od nekoliko kolega, čak i početkom februara bilo par ulova komada od preko 10 kg dubinskim metodom, na prirodne mamce, a nekoliko manjih jedinki uhvatili su varaličari koji su jurili smuđa.
NISU DRUGAČIJI BILI NI KRAJ februara i prvi dani marta, kada su praktično na dnevnom nivou počele da stižu nove informacije o javljanju soma i ulovima, istina zasad uglavnom ne trofejnih (od kojih tri vidite na slikama uz ovaj tekst), ali je pao na samom početku prvog prolećnog meseca i jedan orijaš, i to pod neobičnim okolnostima. Naime, koristeći to što lovostaj na smuđa počinje u Bosni i Hercegovini kasnije nego u Srbiji, Čačani Aleksandar Gvozdić, Slobodan Perišić i Zoran Vučković zvani Tajson otišli su na Bilećko jezero, da love »staklenookog«, a Slobodanu je na samo 8 cm dugog šedića, montiranog na malu džig udicu s otežanjem od 11 g udario som dug 2,25 m i težak 72 kg, koji je savladan zajedničkim snagama cele ekipe i posle šezdesetak minuta velike borbe ubačen u čamac. Iako se na tom velikom jezeru kod Trebinja kapitalni somovi često love, ne pamti se da je ovolika riba savladana tako laganim priborom, budući da su Slobodanov komplet činili 2,25 m dug štapić Zeck Swift, težine bacanja 8–28 g i mašinica Daiva Ninja 4000, na čijoj je špulni bila upredena struna debljine 0,13 mm... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 632-)