Čak i kada ne koristimo hranilice i primamu na moru možemo preko cele godine, pa i usred leta, odlično pecati fider štapovima i njima odgovarajućim mašinicama i najlonom i loviti razne vrste riba, te tako dati svom odmoru dodatni kvalitet i ostati u formi, pa i usavršiti svoju veštinu
Napišem li da ribolov sa morske obale zna biti i te kako zanimljiv, neću reći ništa novo, baš kao ni dodam li tome da se može obavljati svim standardnim slatkovodnim priborom i sistemima, što znači da se može loviti na plovak, na »grunt« (dubinski), varaličariti, pa čak i mušičariti. Izbor tehnike je stvar afiniteta i mogućnosti, a kako smatram da je fider univerzalno »oružje«, podjednako učinkovito na slatkim i slanim vodama, od ribolovnih štapova na ljetovanje često nosim samo dva fidera različitih karakteristika, kako bi se mogao prilagoditi trenutnim uvjetima, odnosno terenu i vrstama riba koje mislim loviti. Jači i duži od njih ima 4,5 m i težinu bacanja do 200 g, te je kao izmišljen za izuzetno daleke izbačaje s morske obale i borbu sa snažnim ribama, poput velikih orada, koje su trajna opsesija većine priobalnih ribolovaca. Drugi štap, dugačak 3,9 m i t.b. do 100 g, namijenio sam nešto kraćim izbačajima i sitnijoj ribi. Podrazumijeva se da svaki od tih štapova zahtijeva i korištenje nešto drugačijih sistema i najlona različitih debljina, pa sam tako jači upario sa rolom Shimano Baitrunner 8010, dok je stara Shimano GT 4000 činila idealan spoj sa lakšim fiderom. Osnovni najloni su mi promjera od 0,35 i 0,30 mm, a predvezi 0,30 i 0,25 mm. Osim ovog primarnog pribora, u svojoj torbi za morski ribolov nosim i veću količinu olova raznih težina, jakih vrtilica i čvrstih udica širokog luka. Sve sam prilagodio lakšoj i težoj varijanti ribolova na dnu, pa tako za manje daljine imam okrugla klizna olova težine 30 i 40 g, dok mi težu varijantu pokrivaju olova od 80, 100 i 120 g, sva sa vrtilicom. Njih radi što manjeg petljanja pri bacanju na veće daljine montiram na najlon pomoću sigurnosne kopče kakva se koristi u šaranskom ribolovu, a da bi sistem ostao klizni, između kopče i vrtilice stavljam gumenu perlu.
JEDNO OD MOJIH PRVIH iskustava u ribolovu takvim sistemima i fider štapovima sa morske obale bilo je toliko frustrirajuće da sam bio na korak od predaje. Nisam predvidio, a trebalo je, budući da sam dolazio na nepoznati teritorij, mogućnost gubljenja iznimno velike količine sitnog pribora. U prvih nekoliko dana ostavio sam 70% olova i vrtilica kojima sam raspolagao, te većinu udica. Kud god bih se pomaknuo, kud god zabacio, nailazio bih na dnu na kamene gromade ili ponegdje na gustu travu, pogotovo na većim udaljenostima. A kad god bih zabacio i poslije nekog vremena izvadio cijeli sistem, bio bih sretan. Premda sam bio na rubu sloma, nisam odustao, ali sam jači štap i teže sisteme posve ostavio po strani i posvetio se pretraživanju uskog priobalnog područja.
Napokon sam ispred jednog rta pronašao relativno čisti teren na daljini ne većoj od dvadeset metara. Ostavljao bih i tu na dnu poneku udicu ili čitavi sistem, ali sad u znatno manjoj količini. U lokalnoj prodavaonici ribolovnog pribora nabavio sam dodatnih okruglih kliznih olova, i to još lakših, od 10 i 20 g, te udica Sasame Iseama veličine 6 i 8. Tu sam usput doznao i da se oradi ne treba previše nadati, jer to nije baš njeno područje, ali da se sitnije kvalitetne ribe da uloviti. Onako, za dobar brudet. I krenuo sam u lov na brudet...
ODABRAO SAM NAJFINIJI vrh, onaj od jedne unce, a sistem složio tako što sam ispod najlakšeg okruglog kliznog olova koje mi je držalo dno (nekad je to bilo 10 g, a u drugom sam slučaju, opet, zbog valova i strujanja morao povećati i na 40 g), navukao gumenu perlicu, da ono ne bi udaralo po čvoru, pa vezao malu ali jaku vrtilicu i na kraju predvez promjera 0,25 mm, dugačak tridesetak centimetara – najveća klasika za ribolov na dnu koju poznajem, ali uvijek učinkovita. Nikakva »kemijanja« sa olovom dolje, predvezima sa strane, više udica... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 487-)