Početak jeseni pravo je vreme za lov većine vrsta ciprinida, kojima pad temperature vode i povećanje količine kiseonika u njoj prijaju i podstiču ih da se intenzivno hrane, kako bi se pripremile za najhladniji deo godine i za mrest koji sledi u proleće. Ali to samo po sebi nije garancija da će svaki izlazak biti uspešan, čak i za iskusne ribolovce na terenu na kom ima mnogo ribe. Ovog puta, međutim, sve je išlo po planu
Poslije dugog sušnog perioda čekale su se prve jesenje kiše da malo podignu vodostaje i zamute rijeke... Kad je prvi val visokih voda prošao, a vodostaji se stabilizirali, po mojoj procjeni riba se primirila i zauzela pozicije u zonama u kojima se ujesen uobičajeno kreće. A morala bi biti i gladna poslije ljetnog »posta«. To je ipak najsigurnije bilo ispitati na poznatim i provjerenim terenima.
SAVA NIZVODNO OD Zagreba poznata je po bogatoj populaciji krupne ribe, ponajprije deverike, plotice i mrene. Ma koliko je izvjesno da se one ovdje zadržavaju cijele godine, ponekad ni tu ribolov nije nimalo jednostavan i moramo se uvijek prilagoditi situaciji na vodi. Katkad se doslovno treba dobro namučiti za svaku ribu, a ima opet dana kad i manje vješti ribolovci mogu dobro loviti jer riba nije odviše izbirljiva, pa se može i grubljim pristupom doći do rezultata. U svakom slučaju – krupne ribe ima.
Prijatelj Zlatko Novak i ja biramo mjesto Bukevje, na desnoj obali Save, nedaleko od Zagreba. Taj je teren dobro poznat lokalnim ribolovcima i nije neka tajna, ali zbog nepristupačne i visoke obale nije baš omiljen. U maglovitom jutru na blatnjavoj i skliskoj obali bili smo sami, Sava blago povišena, a riba nam je iskakivanjem iz vode odavala svoju prisutnost.
KOD KUĆE SAM ZA TAJ dan pripremio 1,5 kg hrane Magic Bait Super River. Nju vlažim, miješam i prosijavam znatno prije ribolova jer joj je potrebno dosta vode, i što je još važnije – poprilično vremena da sve čestice upiju tekućinu i hrana dođe u »radno stanje«. Inače, sviđaju mi se njen blagi slatkasti miris i okus. I mislim da je dobro što je takvih karakteristika, jer pokriva sve vrste riječne bijele ribe, mada mi se čini da bi prije svega plotice mogle reagirati na nju, pa onda i deverike. Ali učinkovitost mogu provjeriti jedino na vodi. U samom ribolovu hrani ću dodavati Magic Bait Keks u boji, Cheesy pelete (pelete sa aromom sira) iz asortimana iste tvrtke, te žive i mrtve crve, koji su na gotovo svim rijekama neophodni za dobar ulov.
ZA RIBOLOV NA SAVI NA zagrebačkom području najprikladniji su fider štapovi težine bacanja do 100 g ili još bolje 120 g, pa odabirem svoj omiljeni Daiwa Tournament SLR od 3,6 m, t.b. 120 g, i meni nezamjenjivu rolu Shimano Stradic GTM 4000. Poslije nekoliko zabačaja prazne hranilice radi određivanja daljine na kojoj ću loviti i provjere snage riječne struje, vidim da će mi biti potrebna hranilica sa otežanjem od 80 grama, što je meni i uobičajeno za Savu na ovom mjestu pri datom vodostaju (uvijek pokušavam loviti sa što manjim otežanjem koje je dovoljno da »drži dno«). Odabirem Pirconi hranilicu »tunel« oblika, sa kramponima, jer je velikog volumena, a mislim da sad obilato treba dodavati keks u boji, pelete i crve, za što mi je potrebna velika hranilica. Ovdje se sa tim dodatcima hrani jednostavno ne može pretjerati. Siguran sam – riba je gladna!
NI PREDVEZ U TOM SLUČAJU NE mora biti tanak. Za početak ribolova to je 80 cm dug komad najlona Stroft GTM promjera 0,16 mm, na čijem je kraju udica širokog luka Owner Iseama broj 16. Izuzetno jaka i oštra, ona odlično drži ribu i ima samo jedan nedostatak – prilično je teška za svoju veličinu. Ali to je udica za najveća moguća naprezanja, pa ju koristim kad god mislim da riba ne traži fini pristup. Ako vidim da sam krivo procijenio – vežem lakšu udicu. Ponekad i u tijeku ribolova riba mijenja »raspoloženja«, pa je stalno potrebno tražiti dobitnu kombinaciju udice, predveza i mamca. Prvih desetak zabačaja donosi nam samo lagano podrhtavanje vrhova i »peševe« (glavoče) na udici. To mi se čini nevjerojatno jer se na ovom dijelu Save nikad nisam sretao sa tim napastima, mada sam načuo da su se pojavili. Trpam na udicu po 3-4 crva, pa i više, ali nema razlike. I na glistu dobivam »peša«!
A ONDA NAPOKON NA GLISTU slijedi griz toliko snažan da mi se štap podiže iz držača... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 571-)