I plotica je jedna od riba koje su vremenske prilike »izbacile iz ritma«. Dugo je nije bilo na pozicijama na kojima je očekujemo u ovo doba godine. Ali, onda kada su mnogi već počeli da gube nadu da će je ove zime uopšte loviti, konačno se pojavila tamo gde je i normalno da bude. Uz malo prilagođavanja, usledio je uspešan ribolov.
Posljednji mjesec sad već prošle godine i prvi mjesec ove bili su većim dijelom natprosječno topli, sa povremenim kišovitim razdobljima, što je doprinijelo pravom jesenjem ugođaju. No ugođaj na stranu, brige su nam zadavali nestabilni vodostaji rijeka i mahom pusti zimovnici. Sve je kasnilo, pa se tako i bijela riba još motala posvuda, polako putujući prema mirnim i sigurnim mjestima, na kojima će provesti hladne dane kada zima jednom napokon stigne. Iako ne nužno, zimovnici bijele ribe često se nalaze u neposrednoj blizini nekog mosta, pogotovo ako je on u naseljenom mjestu. I kad sam već pomislio, obilazeći stare i dobro mi znane mostove na Kupi, kako u zimovnicima koji su godinama bili tu kraj njih neće još neko vrijeme od ribolova biti ništa, stigla mi je informacija da se riba u većim jatima pojavila između mostova u Karlovcu, u jednom od poznatijih kupskih zimovnika. Ipak, vodostaj je tada bio visok, previsok... Tri dana prije nove godine Kupa je još bila malo viša od optimuma, ali procijenili smo da bi se moglo loviti. A cilj su nam bile plotice, one velike lijepe plotice kakve smo i Nenad i ja mnogo puta prijašnjih zima ovdje lovili bolonjezom, no nikad fiderom.
PLOTICA JE JEDNA OD rijetkih riječnih riba za čiji je lov primjereniji bolonjez, a plovak možda i učinkovitiji od osjetljivog vrha fidera. Možda... To je samo pretpostavka koja polazi ponajprije od njenih životnih i prehrambenih navika, tj. od mjesta na kojima se zadržava i načina na koji uzima hranu. Plotice, naime, nisu ribe dna (poput podusta, mrena ili deverika), već se uglavnom kreću u svim slojevima, pa se tako i hrane u prolazu, često na pola dubine. Sve to, naravno, pogoduje ribolovu plovkom, kojim je moguće pretraživati svaki sloj vode posebno i polako voditi mamac. Znači, što je prije svega važno: prezentacija. I drugo – izbor mamca. U zimskom periodu, smatraju mnogi, zelena je alga kladofora najbolji mamac za krupne plotice, no zbog načina na koji ju je potrebno ponuditi ribi nije pogodna za lov fider tehnikom. Bar ja to zasad nisam pokušavao, premda ništa nije isključeno. Drugi je mamac, svakako, crv. E sa njim se već može svašta... U ribolovu fiderom važno je da plotica, po mogućnosti, uoči mamac dok tone, znači već u propadanju, te da krene za njim i uzme ga u času kad samo što nije pao na dno ili netom nakon toga. Rješenje je teoretski jednostavno: što duži predvez, što lakša hranilica... i to je to. I zaista je tako, ali u praksi to nije baš uvijek lako izvesti. A i nije baš samo to. I nije samo tako. Zato, hajdemo na vodu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 342-)