O tome kako se celokupna priroda, uključujući i ribe, prilagođava i menja odlično govori i to što se ove zime smuđ nekoliko nedelja odlično pecao praktično u centru Beograda, između mosta Gazela i ušća, uprkos velikom ribolovačkom pritisku i činjenici da se tu u reku ulivaju otpadne vode velikog dela naše prestonice
Beogradski ribolovci odavno su primetili da se u najhladnijem delu godine i bela riba i smuđ po pravilu mnogo bolje love na Savi nego na Dunavu. Glavnim razlogom za to smatra se nešto viša temperatura vode u manjoj reci, što izvesno prija hladnokrvnim organizmima jer im omogućava da prežive uz manji utrošak energije. Razlika u izdašnosti ovih dveju reka na području glavnog grada nije svake sezone ista – nekada je gotovo zanemarljiva, ali je ove zime veoma izražena, što se vidi i po malom broju ribolovaca na Dunavu i po gužvi na udarnim pozicijama na Savi. O odličnom pecanju bele ribe dubinskim metodom i na plovak na poslednjih nekoliko stotina metara toka Save, uz desnu obalu od Brankovog mosta nizvodno, pisali smo u prošlom broju Ribolova, a po tom pitanju ništa se nije promenilo ni u poslednje dve sedmice.
Ali još od početka decembra skoro svakodnevno stižu i vesti o lepim ulovima smuđeva raznih veličina, pa i krupnih, ostvarenim na Savi, od Novog mosta kod Ade Ciganlije pa sve do ušća. Peca se na tom terenu i sa obale, ali je ribolov iz čamca ipak neuporedivo uspešniji, a na delu uz levu obalu od Tramvajskog do Brankovog mosta i jedino moguć, budući da je tu, zbog građevinskih radova, pristup obali dozvoljen samo građevinskim radnicima. Poslednjih nekoliko... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 630-)