Iako su mu na niskim temperaturama potrebe za hranom manje nego u toplijem delu godine, bucov je aktivan i zimi, tako da ga i u tom delu sezone možemo uspešno loviti, na nešto drugačiji način ali neretko čak uspešnije nego tokom proleća, leta i jeseni
Već smo u više navrata u Ribolovu konstatovali da su odavno za nama vremena kada su pasionirane bucovdžije skoro bez izuzetka već u drugoj polovini novembra odlagale svoje varalice i štapove, da bi ih se ponovo latile tek negde sredinom marta. Glavni razlog za to su svakako sve blaže zime, zahvaljujući kojima ne samo da se ravničarske reke gotovo uopšte ne lede, već se to retko i po pravilu nakratko dešava i na kanalima, a i sitna riba kojom se bucov prvenstveno hrani ostaje aktivna sve vreme, pa jedini isključivi grabljivac među vrstama iz porodice šarana može i u najhladnijem delu godine da dođe do hrane. Naravno, temperature vazduha znatno iznad nule pogoduju ribolovcima i zbog toga što je u takvim uslovima boravak kraj vode prijatniji nego po »minusu«, ali isto tako i zbog činjenice da nema mržnjenja strune i hvatanja leda na vođice, što može varaličarenje učiniti pravim mučenjem ili ga čak potpuno onemogućiti (naročito ako se koristi upredena struna).
No budući da se sve do 1. marta na našim rekama može loviti smuđ, koji je većini varaličara zanimljiviji, bucov nije izložen velikom ribolovačkom pritisku, tim pre što u ovom periodu i ne raubuje po površini, pa za mnoge kolege ostaje »ispod radara«. I premda nema previše onih koji uopšte pokušavaju da ga ciljano hvataju, to je i te kako moguće i može biti vrlo zabavno ako se odaberu dobar teren, odgovarajuće varalice i pribor.
Na rekama poput Dunava, Tise i Save, u ovom delu sezone, izgledne su pozicije s većom dubinom i sporim ili povratnim tokom... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 631-)