Kada se temperature vode približe najnižim vrednostima i mnoge vrste ciprinida se ukrtože ili svedu svoju aktivnost na minimum, smuđ se uspešno lovi između ostalog i zato što mu je ponuda prirodne hrane mala. Ali to nipošto ne znači da će ga u periodu pred lovostaj uspešno i lako loviti svako ko izađe na vodu s varaličarskim štapom i nekoliko nasumice odabranih veštačkih mamaca
Za nama je još jedna zimska sezona lova smuđa, koja je na pojedinim terenima donela i dobre ulove, pre svega iskusnim i upornim ribolovcima, onima što su na vodu izlazili i po nekoliko puta nedeljno, po svakom vremenu i vodostaju. U tekstu koji sledi pokušali smo da rezimiramo njihova zapažanja kako bismo svi imali jasniju predstavu o tome gde smo eventualno grešili i šta bi trebalo da radimo naredne zime da bismo bolje lovili.
- VELIČINA I VIBRACIJA. Velike varalice od meke gume odnosno silikona u zimsko su doba najbolji mamac jer tada u našim vodama nema sasvim sitne mlađi nijedne vrste, pa smuđu veći plen deluje sasvim prirodno, a uz to mu omogućava da uz mali utrošak energije zadovolji na duže vreme potrebe za hranom.
E sad, šta je veliko – pitanje je na koje se od zemlje do zemlje dobija različit odgovor. Kod nas se, recimo, velikim za smuđa smatra već šed od 12 cm, a one od 14 cm malo ko baca. Istovremeno, većina nemačkih varaličara drži se pravila da je za »pravog« zimskog smuđa optimalna dužina silikonca od 15 do 20 cm. A da toliki veštački mamci nisu preveliki ni za naše uslove, potvrđuje to što na 18 do 23 cm duge šedove »neaktivnog« tipa (s repom igličastog ili »V« oblika) jedan od najuspešnijih beogradskih varaličara hvata na Savi i Dunavu krupne smuđeve vertikalnim džigovanjem, »na viđeno«, budući da koristi sonar s »lajvskup« (»Livescoop«) tehnologijom, koji mu omogućava da jasno vidi ne samo ribu već i varalicu koju joj spušta ispred usta, pa i sam momenat kad je grabljivica uzme. Inače, ovaj naš poznati košarkaš, koji je karijeru završio pre nekoliko godina, po rečima kolega koje ga sreću na vodi, većinu uhvaćenih smuđeva vraća u vodu, bez obzira na veličinu.
Naravno, kada se »silikonci« duži od 15 cm montiraju i na džig ili vorm udicu veličine 6/0, mogući su promašaji, pa se na svim terenima na kojima nema previše zakački za lov »vertikalisanjem« na takve velike gume preporučuje dodavanje trokrake udice, koja može biti vezana na kratkom komadu najlona ili fluorokarbona ili nataknuta na jednokraku, pa obezbeđena parčetom silikonskog bužira ili najobičnije gumice za tegle.
No dok varalica za lov smuđa u ovom delu sezone nesporno treba da bude nešto veća nego kada je toplije, vibracija će skoro uvek (čak i u mutnjikavoj vodi) biti privlačnija ako je diskretnija, a neretko čak i onda kada se nama čini da je praktično uopšte nema.
- BRZINA VOĐENJA. Vertikalno džigovanje iz čamca nošenog snagom rečnog toka ili vetrom (na stajaćicama) spora je prezentacija, baš po meri »letargičnih« zimskih smuđeva, a sasvim sporo treba da bude i klasično džigovanje – tek toliko brzo da u varalicu unese malo pokreta odnosno vibracije. Kada džig povlačimo iz usidrenog čamca ili sa obale, »džigovanje mašinicom« često je efikasnije od najsporijeg rada vrhom štapa. Treba da sačekamo koji sekund nakon što osetimo da je varalica pala na dno, pa da je »odlepimo« od podloge okretom ručice čekrka za oko pola kruga (čime ćemo čekrkom standardne »smuđaroške« veličine namotati 40-45 cm strune), a onda zadržimo u mestu dok sama ponovo lagano ne »čukne« o dno – koliko će ta faza »lebdenja« potrajati zavisi od odnosa snage vodene struje i težine odnosno veličine varalice – većina znalaca slaže se da je zimi optimalno da to bude između 3 i 5 sekundi... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 631-)