Štampa

Su­prot­no uobi­ča­je­nom pri­stu­pu, naš ri­bo­lo­vač­ki as ša­ra­na ne pri­ma­mlju­je ve­li­kim ko­li­či­na­ma hra­ne, ali je na­šao na­čin ka­ko da ri­bu pri­vu­če i za­dr­ži na svo­joj po­zi­ci­ji, ta­ko da je ove go­di­ne imao se­ri­ju vred­nih ulo­va na aku­mu­la­ci­ji ko­ja ni­po­što ne va­ži za la­ku vo­du

I u svet­skim okvi­ri­ma i u Sr­bi­ji sve se vi­še va­ra­li­ča­ra, po­seb­no onih naj­mla­đih, okre­će naj­lak­šim vi­do­vi­ma blin­ke­ri­sa­nja i uži­va lo­ve­ći ose­tlji­vim pri­bo­rom, na ma­le mam­ce, sko­ro sve vr­ste gra­blji­vi­ca, i to ne uvek is­klju­či­vo sit­nih. Raz­lo­ga za ta­kav pri­stup ima mno­go, po­go­to­vo na na­šim vo­da­ma

Jed­na od ra­ši­re­ni­jih za­blu­da u ve­zi s ri­bo­lov­nim pri­bo­rom jeste ta da je ma­ši­ni­ca to ja­ča što vi­še stru­ne sta­je na nje­nu špul­nu. Ta­kvom uve­re­nju se ne tre­ba mno­go ču­di­ti, jer je to de­ce­ni­ja­ma za­i­sta bi­lo tač­no. Da­nas, me­đu­tim, ve­ći ka­pa­ci­tet mo­že ali ni­po­što ne mo­ra zna­či­ti i ve­ću sna­gu...

Ka­da let­nje že­ge za­vla­da­ju, dnev­ni ri­bo­lov na va­ra­li­cu na na­šim ve­li­kim re­ka­ma ša­ran­skog re­gi­o­na po­sta­je go­to­vo sa­svim ne­pro­duk­ti­van. Oni ko­ji že­le da uspe­šno blin­ke­ri­šu mo­ra­ju da se pri­vre­me­no pre­tvo­re u noć­ne pti­ce i da pre­da­to­re tra­že sko­ro is­klju­či­vo po mra­ku, ka­da su tem­pe­ra­tu­re va­zdu­ha i vo­de ne­što pri­jat­ni­je, a sko­ro sve ri­be ak­tiv­ni­je

Če­sto smo sklo­ni da za­klju­či­mo, ka­da pe­ca­nje za­vr­ši­mo bez udar­ca, da ri­ba ni­je je­la ili da ni­je bi­la na me­stu na kom smo je tra­ži­li. To se, na­rav­no, de­ša­va svi­ma, ali naj­re­đe oni­ma ko­ji do­bro upo­zna­ju ži­vot­ne na­vi­ke smu­đa i obra­sce nje­go­vog po­na­ša­nja u raz­li­či­tim uslo­vi­ma

»Uhva­ti i pu­sti« re­vir Karp Drim (Carp Dre­am) pro­čuo se me­đu ša­ran­dži­ja­ma na pro­sto­ru ce­le biv­še Ju­go­sla­vi­je po ra­zno­vr­snom ri­bljem fon­du i od­lič­nim uslo­vi­ma za pe­ca­nje. Po­čet­kom le­ta, upr­kos veoma to­plom vre­me­nu, ri­ba je bi­la vr­lo ras­po­lo­že­na za je­lo